Povijesni razvoj tapiserije

U sjeverozapadnom dijelu Kine postoji običaj da se na zidove vješaju tepisi od davnina, od kojih se neki koriste kao šatori za grijanje ili ukrašavanje. Najranija fizička tapiserija u Kini je fragment običnog tkanog tepiha "portreta ljudske glave" iz dinastije Zapadni Han koji je otkriven na drevnom seoskom lokalitetu Loulan u Lop Nur, Xinjiang. Početkom 20. stoljeća, Peking i Tianjin također su proizveli malu količinu tapiserija s tradicionalnim kineskim stilom slikarstva. U 1960-im i 1970-im godinama proizvodnja zidnih tepiha brzo se razvila, a mnoga mjesta poput Pekinga, Tianjina, Šangaja i unutarnje Mongolije proizvodila su zidne tepihe s umjetničkim stilovima uljanih slika. Godine 1974. velika tapiserija Velikog zida izrađena u Tianjinu, široka 10 metara, visoka 5 metara i teška 280 kilograma, bila je dar kineske vlade Ujedinjenim narodima i bila je izložena u salonu zgrade sjedišta Ujedinjenih naroda.
Najstarija sačuvana tapiserija u Europi je tapiserija iz Bayeuxa izrađena u Francuskoj u 11. stoljeću. Riječ je o figuralnoj tapiseriji s povijesnom ratnom tematikom, tkanoj vunenim i lanenim nitima. Od 20. stoljeća modernistički slikari poput Picassa i Matissea također su uključeni u dizajn tapiserija. Tradicionalne tapiserije s ravnim tkanjem u Europi postupno su opadale, zamijenjene različitim tehnikama ručnog tkanja i umjetničkim tapiserijama od vlakana u stilu apstraktne umjetnosti.